Ilok. Grad izlazećeg sunca, bar kad je Hrvatska u pitanju.
Grad u kojem iz svakog sokaka odzvanjaju Balaševićeve pjesme. I one vesele, a i one tužne.
Beskrajni vinogradi na obroncima Fruške gore daju dojam da smo na nekom bogatom mjestu, Toskani ili Burgundiji.
Dunav, najveća europska rijeka, protječe kroz ovaj maleni grad na granici Hrvatske i Srbije. Dunav koji povezuje, ali i razdvaja. Grad Ilok je na početku, ili na kraju Hrvatske.
Sjetna atmosfera starih gospodskih kuća koje zasigurno pamte bolje dane, impresivna tvrđava i stari grad povrh rijeke, fascinantni Iločki podrumi i predivni vinogradi gdje traminac, po kojem je Ilok nadaleko poznat, daje vjerojatno najbolje plodove ove sorte na svijetu. Područje koje skriva toliko tajni, to vidiš i osjetiš na svakom koraku, tajnu prošlih vremena, ovakvih i onakvih, upitnike nad budućim i nadolazećim vremenima, ali koje ispunjavaju optimizmom jer toliko je ljepote ovdje, mjesto je ovo gdje se nekako vratiš sebi, gdje vidiš sve one scene iz pjesme o konjima vranim, po livadi razigranim, satu sa zlatnim lancem i salašem…
Srijem i Ilok drugačiji su od svega što smo do sada vidjeli na Epic Ridesu. Dio Hrvatske koji je sakriven od reflektora pozornice javnosti, ali koji stoji tamo već tisućama godina i, bez obzira na sve što ga snađe svakih toliko godina, stajat će još tisućama godina tamo. Područje koje spaja ljude, zemlju, prirodu i koje je prepuno ljepote. Ljepote prošlosti, povezanosti čovjeka i zemlje, rijeke i grada, nekog usporenijeg, iskonskijeg i životnijeg života u ovom užurbanom tempu i jurnjavi.
Ako neko mjesto može dati puni smisao sloganu “Upoznaj domovinu da bi je više volio”, onda su to Srijem i Ilok.
Znali su to još talijanski plemići pred par stoljeća, znali su to Tito i Jovanka, saznali smo i mi, a vrijeme je da saznate i vi.
